Sadržaj

Ozljeda ramena: Uspješno liječenje ramenog zgloba

Ozljeda ramena – uvod u složenost

Rame je zglob koji izaziva nelagodu čak i kod iskusnijih doktora. U mnogim aspektima, to je spoj na koji se mogu primijeniti isti postulati kao i na sve druge zglobove. Međutim, pitanje na kojem se zaustavljamo je prvo. Koji je to tačno zglob? Naime, rameni zglob nije jedan zglob. Sastoji se od nekoliko spojeva. 

Anatomija i najčešća ozljeda ramena

Glenohumeralni zglob tako utiče na funkciju samog ramena. To je zglob na koji, u užem smislu, ljudi prvo pomisle kada govore o ramenu. Međutim, na funkciju ramena utiču i akromioklavikularni zglob, sternoklavikularni zglob i jedan zglob koji nije zglob u klasičnom smislu, a to je skapulotorakalni zglob.

Sama činjenica da prilikom pregleda i dijagnostike poremećaja i povreda u predjelu ramena treba pregledati minimalno 4 zgloba, doktora dovodi u nezavidnu situaciju da iz mnoštva potencijalnih patoloških stanja može uočiti pravo stanje ozljeda ramena koje dovodi do tegoba pacijenta i zbog kojih je osoba došla tražiti pomoć. Da bi pregled ramena bio detaljan i tačan, uvijek je potrebno uraditi pregled vratne kičme i pregled lakta. Nije rijetkost da tegobe na koje se pacijenti žale u ramenu potiču iz susjednih regija, pa se zbog toga ne smiju zanemariti patološka stanja vratne kičme i lakta.

Ozljeda ramen predstavlja veliki dio ozljeda s kojima se ljudi prijavljuju klinikama za hitne operacije. Prijelomi u predjelu gornjeg dijela humerusa i dislokacije u predjelu ramena su jedne od najčešćih ozljeda s kojima se ljudi susreću.

Dijagnostičke metode otkrivanja ozljeda ramena

U dijagnostici povreda u predjelu ramena koristimo rendgenski snimak, MSCT (kompjuterska tomografija), MR (magnetna rezonanca) i UZV (ultrazvuk). Pomoćna metoda je ponekad scintigrafija. Prvi test koji se radi nakon povrede ramena uvijek bi trebao biti rendgenski snimak ramena. MSCT najčešće koristimo za prijelome, a MR najčešće za ozljede mekih tkiva kao što su tetive rotatorne manžetne ili strukturna oštećenja nakon dislokacije ramena. U slučaju sumnje na infekciju, povremeno se koristi scintigrafija uz punkciju zgloba i analizu tekućine dobijene punkcijom.

Često jedna vrsta testa nije dovoljna da se potvrdi dijagnoza ili da se planira najbolji mogući tretman. Tako, na primjer, kod sumnje na tumorske procese potrebno je uraditi RTG, MSCT i MR. MR artrografija se sve više koristi kada se sumnja na manje ozljede unutar zgloba. Riječ je o testu pri kojem se u rameni zglob (najčešće pod kontrolom ultrazvuka) ugrađuje kontrastna tečnost koja se tokom MR snimanja uvlači u najmanje pukotine na mekim tkivima i jasnije pokazuje njihova oštećenja.

Ortopedska praksa postaje neodvojiva od upotrebe ultrazvuka, koji može dati jasniju i objektivniju dijagnozu na licu mjesta bez kontrasta, bez dugotrajnog ležanja potrebnog prilikom MR. Međutim, takva pretraga uglavnom je ograničena na vanzglobne strukture, koje čine vrlo važnu kariku u ramenu.

Napredak u liječenju

Veliki napredak postignut je u proteklih 30 godina u području implantata koji se koriste nakon prijeloma kostiju u predjelu ramena, a možda je još veći napredak učinjen u području minimalno invazivne hirurgije ramena. Artroskopska hirurgija ramena je tako postala standard u liječenju mnogih ozljeda kao što su ozljede tetiva rotatorne manžete, operacije stabilizacije ramena ili otpuštanje živaca. Minimalno invazivne operacije mogu uključivati ​​i operacije prijeloma kostiju pomoću implantata koji se postavljaju u sredinu kosti (intramedularno), a položaj za vrijeme i nakon operacije se kontrolira pomoću rendgenskih zraka.

Međutim, veliki broj operacija se i dalje izvodi kroz otvorenu rutu. Veliki broj operacija prijeloma gornjeg dijela humerusne kosti i dalje se izvodi otvorenom operacijom, dok se operacije ugradnje umjetnih zglobova također u potpunosti izvode otvorenim operativnim zahvatom (manje ili više invazivnim).

Postoperativna njega

Nakon svake operacije na lokomotornom sistemu, a posebno kod ozljeda ramena, saradnja sa fizikalnom medicinom je izuzetno važna. Dobro planirana fizikalna terapija može uveliko doprinijeti uspješnom liječenju pacijenta, dok loša fizikalna terapija može imati katastrofalne posljedice i za pacijenta i za doktora. Također, tokom oporavka suplementacija može biti veoma važna, posebno za tetive.

Nakon svega rečenog, možemo samo još jednom potvrditi da je rame izuzetno složen zglob koji i dalje možemo uspješno liječiti – “ako vas liječe kolege koje se bave ramenom”.

Josip Štivičić, prof. med., specijalista ortopedije i traumatologije, Klinička bolnica Merkur, O2 klinika.

Možda će vas zanimati i tekst Bolovi u zglobovima: Uzroci, simptomi i liječenje u kojem objašnjavamo zašto se javljaju bolovi u zglobovima, kao i ozljeda ramena, te koje su preporučene terapije.

Slični članci

Ozljeda ramena stvara probleme čak i iskusnim ljekarima. Stoga dijagnoza zahtijeva pažljiv pregled. ... >
Razgovarali smo sa dr. Anom Todorović, specijalistom ortopedske hirurgije i traumatologije, zašto se javlja osteoartritis i tendinitis. ... >
Osteoporoza uzrokuje smanjenje koštane mase i poremećaj mikroarhitekture kostiju, zbog čega kosti postaju podložne prijelomima. ... >

Orthomol Newsletter

Svakih 6 sedmica šaljemo ti pažljivo istražene vijesti na teme vezane za tvoje zdravlje! Napomene o zaštiti podataka sam pročitao/la.

    Želim više znati o:

Koje hranjive tvari jačaju zglobove?

Kosti i zglobovi

Koje hranljive materije su potrebne tvojim tetivama? Što možete doprinjeti prehranom?